ankilozirajuci spondilitis

Ankilozirajući Spondilitis

Šta je ankilozirajući spondilitis?

Ankilozirajući spondilitis (AS) je hronično zapaljensko oboljenje koje prvenstveno zahvata kičmu i zglobove karlice (sakroilijakalne zglobove, art. sacroiliaca), ali s vremenom može obuhvatiti i druge zglobove i tetive. Reč „ankilozirajući“ znači ukočavajući, dok „spondilitis“ označava upalu kičme — zajedno opisuju proces u kojem se kičma postepeno ukočava i gubi svoju prirodnu pokretljivost.

Ova bolest spada u grupu reumatskih, autoimunih oboljenja. To znači da imuni sistem greškom napada sopstvena tkiva — u ovom slučaju, zglobove i ligamente kičme — stvarajući hroničnu upalu. Tokom vremena, telo reaguje stvaranjem novog koštanog tkiva, što može dovesti do „spajanja“ pršljenova i smanjenja elastičnosti kičme. Ankilozirajući spondilitis se obično javlja kod mlađih osoba, između 20. i 40. godine života, i znatno češće pogađa muškarce nego žene. Kod mnogih pacijenata prvi simptomi počinju neprimetno — blagi bol u donjem delu leđa, jutarnja ukočenost, osećaj zatezanja — pa bolest često ostane neprepoznata u ranim fazama.

Kako i zašto nastaje ankilozirajući spondilitis?

Tačan uzrok nastanka ankilozirajućeg spondilitisa (AS) još uvek nije potpuno razjašnjen, ali se zna da je u pitanju kombinacija genetskih, imunoloških i spoljašnjih faktora koji zajedno pokreću upalni proces u zglobovima kičme i karlice.

  1. Genetski faktor – nasledna predispozicija

Najvažniju ulogu ima gen pod nazivom HLA-B27, koji se nalazi kod većine osoba obolelih od AS-a. Prisustvo ovog gena ne znači da će osoba sigurno oboleti, ali značajno povećava rizik. Ako neko u porodici ima ankilozirajući spondilitis, šansa za pojavu bolesti je višestruko veća.

  1. Poremećaj imunološkog sistema

Kod osoba sa genetskom predispozicijom, imuni sistem počinje da reaguje preterano — napada sopstvena tkiva, posebno mesta gde se tetive i ligamenti vezuju za kost (enteze). Ova reakcija izaziva hroničnu upalu, koja s vremenom dovodi do bola, ukočenosti i smanjene pokretljivosti.

  1. Hronična upala i stvaranje novog koštanog tkiva

Kada upala traje duže vreme, organizam pokušava da „zacijeli“ zahvaćeno područje stvaranjem novog koštanog tkiva. Međutim, taj proces dovodi do postepenog spajanja pršljenova, čime kičma gubi elastičnost i postaje ukočena. Ovaj proces može biti spor, ali je nepovratan ako se ne prepozna na vreme.

  1. Faktori koji mogu doprineti razvoju bolesti

Pored genetike i imuniteta, postoje i faktori koji mogu ubrzati ili pogoršati stanje:

  • hronične infekcije u crevima ili urinarnom traktu,
  • dugotrajni stres i poremećaj sna,
  • pušenje (dokazano ubrzava napredovanje bolesti),
  • fizička neaktivnost i loše držanje tela.

Najčešći simptomi i kako ih prepoznati

Ankilozirajući spondilitis se razvija postepeno i podmuklo, pa mnogi pacijenti godinama ne znaju da pate od hronične upalne bolesti. Prvi simptomi se često pripisuju „lošem leđima“, umoru ili nepravilnom držanju, dok zapravo ukazuju na početnu fazu upale zglobova kičme.

  1. Jutarnja ukočenost

Jedan od prvih i najprepoznatljivijih simptoma je ukočenost u donjem delu leđa i karlici ujutru nakon buđenja. Osećaj je kao da je kičma „zarđala“. Ukočenost obično traje više od 30 minuta i smanjuje se tokom dana ili nakon kretanja. Ovo je važna razlika u odnosu na mehaničke bolove, koji se pojačavaju pokretom.

  1. Hroničan bol u donjem delu leđa i karlici

Bol je tup, dubok i često se širi sa jedne strane karlice na drugu, a može se prenositi i prema zadnjici, butinama ili ramenima. U ranim fazama bol može biti povremen, ali s vremenom postaje stalan i intenzivniji noću, naročito u drugom delu noći ili pred svitanje.

  1. Umor i osećaj iscrpljenosti

Zbog stalne upale u telu, pacijenti se osećaju umorno čak i nakon odmora. Organizam troši dodatnu energiju u borbi sa upalom, što utiče na koncentraciju, raspoloženje i kvalitet sna.

  1. Smanjena pokretljivost kičme

Kako bolest napreduje, dolazi do ograničenja pokreta u lumbalnom i torakalnom delu kičme. Pacijent primećuje da teže savija leđa, rotira trup ili se saginje. U kasnijim fazama može doći i do karakterističnog „pogrbljenog držanja“ zbog ukočenosti pršljenova.

  1. Širenje bola na druge zglobove i regije

Kod nekih pacijenata upala se može proširiti i na druge delove tela – kukove, kolena, ramena, rebra ili pete (entezitisi). Kod upale zglobova između rebara i kičme može se javiti i otežano disanje, jer grudni koš gubi svoju prirodnu elastičnost.

Savremeni pristup lečenju u Fizio In Locco centru

Lečenje ankilozirajućeg spondilitisa u Fizio In Locco centru zasniva se na aktivnom, individualnom i dugoročno održivom pristupu. Kod ove bolesti cilj nije samo ublažiti bol, već usporiti napredovanje ukočenosti, očuvati pokretljivost kičme i zglobova, te omogućiti pacijentu da živi bez ograničenja u svakodnevnim aktivnostima. Naš pristup kombinuje fizikalnu terapiju, manuelne tehnike, laser i elektroterapiju, individualno programirane vežbe i edukaciju pacijenta. Ova kombinacija daje najbolje rezultate jer istovremeno deluje na uzrok, simptome i funkcionalnost tela.

  1. Fizikalna terapija – smanjenje bola i upale

Prvi korak je smanjenje bola i upalnih procesa u kičmenim i sakroilijakalnim zglobovima. Koristimo savremene fizikalne procedure koje poboljšavaju cirkulaciju, smanjuju mišićni spazam i olakšavaju pokret:

  • elektroterapija – za smanjenje bola i relaksaciju mišića,
  • laser terapija – dubinsko delovanje na upalu i regeneraciju tkiva,
  • ultrazvuk – poboljšava lokalnu cirkulaciju i smanjuje ukočenost u ranoj fazi tretmana.

Ove metode primenjujemo ciljano, u kombinaciji, i uvek uz stalnu kontrolu intenziteta kako bi tretman bio siguran i efikasan.

  1. Manuelna terapija – vraćanje pokretljivosti kičme

Manuelna terapija ima ključnu ulogu u vraćanju elastičnosti i funkcionalnosti zglobova. Terapeut primenjuje blage mobilizacione tehnike koje vraćaju pokret u segmentima kičme koji su izgubili fleksibilnost, kao i mišićnofascijalne tehnike za oslobađanje dubokih tenzija. Na ovaj način sprečavamo dalje ograničenje pokreta, poboljšavamo držanje i olakšavamo disanje, što je izuzetno važno kod pacijenata sa AS-om.

  1. Individualne vežbe – aktivacija i kontrola tela

Vežbe su osnova terapije ankilozirajućeg spondilitisa i najvažniji deo procesa. U Fizio In Loco Centar-u izrađujemo personalizovane programe koji uključuju:

  • vežbe istezanja i mobilnosti kičme,
  • jačanje dubokih stabilizatora trupa i leđa,
  • korektivne vežbe disanja (za održavanje pokretljivosti grudnog koša),
  • posturalne vežbe za pravilno držanje tela.

Pacijent uz stručno vođenje uči kako da pravilno koristi svoje telo, rastereti zglobove i održi maksimalnu pokretljivost.

  1. Edukacija pacijenta – ključ dugoročnog uspeha

Lečenje ankilozirajućeg spondilitisa ne završava na terapiji. Mi pacijente učimo kako da žive sa ovom bolešću bez bola i ograničenja – kroz pravilno sedenje, spavanje, način ustajanja, disanje i izbor aktivnosti. Edukacija podrazumeva i kućni program vežbi, prilagođen stanju svakog pacijenta, koji osigurava kontinuitet između terapijskih ciklusa.

  1. Kontinuirana procena i prilagođavanje plana

Napredak svakog pacijenta redovno se procenjuje. Na osnovu promena u pokretljivosti, snazi i bolu, plan terapije se dinamički prilagođava. Time osiguravamo da terapija uvek bude precizna, efikasna i bezbedna. U Fizio In Locco centru svaka terapija ima jasno definisan cilj:

  • smanjiti bol,
  • povećati pokretljivost,
  • usporiti napredovanje bolesti,
  • i omogućiti pacijentu da se kreće slobodno i bez ukočenosti.

Ovaj multidisciplinarni pristup, u kombinaciji sa individualnim nadzorom terapeuta, daje najbolje dugoročne rezultate i pacijentu vraća kontrolu nad sopstvenim telom i kvalitetom života.

Rehabilitacija i održavanje pokretljivosti

Rehabilitacija kod ankilozirajućeg spondilitisa predstavlja osnovu dugoročne terapije. Dok fizikalni tretmani ublažavaju bol i smanjuju upalu, rehabilitacija omogućava da pacijent zadrži pokretljivost, pravilno držanje i funkcionalnost tela. U Fizio In Locco centru rehabilitacija je potpuno individualizovana i prilagođena stadijumu bolesti, fizičkoj spremnosti i svakodnevnim potrebama pacijenta.

  1. Postepene i kontrolisane vežbe pokretljivosti

Cilj rehabilitacije je da se kičma i zglobovi zadrže što pokretljivijima. Kroz postepene i bezbolne vežbe aktiviramo sve segmente kičme – od vratnog do lumbalnog dela – uz posebnu pažnju na pravilno izvođenje. Vežbe se izvode sporo i kontrolisano, često uz pomoć terapeuta, kako bi se sprečilo dodatno naprezanje i zadržala elastičnost ligamenta i tetiva. U ranim fazama akcenat je na pokretima savijanja, opružanja i rotacije kičme, dok u kasnijim fazama ubacujemo dinamičke i balans vežbe za održavanje stabilnosti.

  1. Korektivne tehnike disanja

Kod ankilozirajućeg spondilitisa često dolazi do ograničenja pokretljivosti grudnog koša, što smanjuje kapacitet pluća i otežava disanje.
Zato rehabilitacija uključuje specifične vežbe disanja koje povećavaju pokretljivost rebara, jačaju dijafragmu i poboljšavaju oksigenaciju tela.
Učimo pacijente kako da dišu pravilno i ritmično, što ne samo da pomaže u fizičkoj funkciji, već smanjuje i napetost mišića i osećaj ukočenosti.

  1. Istezanje – ključ elastičnosti i slobode pokreta

Istezanje je neizostavan deo svake rehabilitacije kod AS-a. Ono sprečava skraćivanje mišića, zglobnu ukočenost i pogrbljeno držanje. U Fizio In Locco centru koristimo različite tehnike istezanja:

  • staticko istezanje (duže zadržavanje položaja radi opuštanja mišića),
  • aktivno istezanje (uz lagani pokret i disanje),
  • fascijalno istezanje (za oslobađanje dubokih slojeva vezivnog tkiva).

Pacijenti uče kako da istezanje uvrste u svoju svakodnevicu — čak i 10 minuta dnevno pravi ogromnu razliku u elastičnosti i držanju.

  1. Jačanje stabilizatora kičme i trupa

Stabilnost kičme zavisi od snage mišića koji je podržavaju. Slabi stabilizatori povećavaju pritisak na zglobove i ubrzavaju napredovanje bolesti. Zato u rehabilitacionom programu naglasak stavljamo na jačanje dubokih mišića leđa, trbuha i karlice, koji čine osnovu pravilnog držanja i kontrole pokreta.
Vežbe se izvode uz stalni nadzor terapeuta i postepeno se napreduje kako bi se izbeglo prenaprezanje.

  1. Edukacija i samostalno održavanje rezultata

Rehabilitacija ne završava u centru. Svakom pacijentu izrađujemo kućni program — niz jednostavnih vežbi koje može samostalno sprovoditi svakodnevno. Naš cilj je da pacijent nauči da prepozna signale svog tela i da zna kako da reaguje kada se pojavi ukočenost ili umor. U Fizio In Locco centru rehabilitacija nije samo fizički proces, već i učenje pravilnog funkcionisanja tela. Kroz disciplinu, stručno vođenje i pravilno izvođenje pokreta, pacijent može zadržati pokretljivost kičme, disati lakše, kretati se slobodno i živeti aktivno, bez obzira na dijagnozu.

 

Za više informacija ili zakazivanje pregleda pozovite nas na broj 060 6060 308.

Scroll to Top
Pozovi sada